Mit: rub zdjele je u redu ako „na oko” izgleda glatko. Činjenica: sitna oštećenja se često vide tek pod pravim kutom ili jakim svjetlom. Krenite s idejom da je potrebno više od jednog načina provjere.
Prije pregleda očistite rub i obod zdjele blagim deterdžentom i dobro osušite. Mit: prljavština ne utječe na procjenu ruba. Činjenica: naslage mogu sakriti okrhnutosti ili stvoriti lažan dojam neravnine.
Postavite zdjelu na stabilan stol i provjerite ravnost oslanjanja. Mit: ako zdjela stabilno stoji, rub je sigurno ispravan. Činjenica: stabilnost baze ne govori ništa o ujednačenosti ruba, ali mirna podloga pomaže točnoj vizualnoj kontroli.
Koristite jako, usmjereno svjetlo i polako rotirajte zdjelu. Mit: dovoljno je pogledati rub jednom iz jedne točke. Činjenica: promjena kuta otkriva mikro-pukotine, točke matiranja i sitna udubljenja koja se inače izgube u refleksiji.
Lagano prijeđite jagodicom prsta po cijelom opsegu ruba, bez pritiska. Mit: bolji je test „noktom” ili struganjem. Činjenica: agresivno testiranje može pogoršati oštećenje ili vas ozlijediti, dok nježan dodir pouzdanije otkriva zareze i oštre točke.
Primijenite ravnalo kao brzu provjeru ravnomjernosti: prislonite ravnalo preko ruba na više mjesta. Mit: jedno mjerenje je dovoljno. Činjenica: nepravilnosti se mogu pojaviti lokalno, pa ravnalo treba premještati u koracima oko cijelog kruga.
Ako imate staklenu zdjelu, obratite pažnju na „bijele” linije i sjajne točkice koje mogu ukazivati na napuknuće. Mit: staklo puca samo vidljivom velikom pukotinom. Činjenica: sitna napuknuća se često vide tek kad svjetlo prelazi preko ruba i stvara neujednačene odsjaje.
Kod metalnih zdjela tražite ulegnuća, valovitost i mjesta gdje je rub stanjen. Mit: metalni rub se samo savije i to je bezopasno. Činjenica: savijanje može stvoriti oštre bridove ili naprezanja koja se šire, pa je važna procjena oštrine i ujednačenosti.